Povijest i tradicija otoka

 

Copyright: TZ grada Korčule

Na udaljenoj pučini vidi se Otok Korčula, rodno mjesto svjetskog moreplovca Marka Pola i jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova Sredozemlja koji se uzdigao na temeljima grčke kolonije. Ulice staroga grada građene su po shemi riblje kosti ukrašene gotičko - renesansnim kamenim gradnjama. Našle su se tu mnoge vrijedne građevine, među najpoznatijima Katedrala Svetog Marka, Franjevački Samostan na otočiću Badiji, te najzanimljivija rodna kuća Marka Pola. U Veloj Luci nalazi se i najvažnije prapovijesno južnodalmatinsko nalazište, geomorfološki spomenik prirode Vela Spilja ponad grada, s nađenim brojnim arheološkim dokaznim predmetima o najranijem postojanju.

Od utvrđenog Stona kojega su 1333.godine počeli utvrđivati dubrovčani i susjednog Malog Stona prema sjeveru, prostire se zeleni, vinorodni i brdoviti poluotok Pelješac, u povijesti dio Dubrovačke Republike sa raštrkanim ribarskim gradićima uz obalu. Mali Ston poznat je po uzgajalištu kamenica, a do Stona ga vode 5,2 kilometara duge, prohodne zidine i oštećene tvrđave koje su dio najvećeg fortifikacijskog sustava Europe. Najvažnije sjeverno mjesto je Orebić koje je u prošlosti bilo središte pomorstva i moreplovaca, poznat po kapetanskim kućama, božanskih vrtova koji čuvaju stoljećima donašane egzotične biljke iz svih krajeva svijeta... na moru, održao je jaku tradiciju moreplovstva, ribarenja, ali i turizma.

Od Konavala do Pelješca, od Neretve do Lastova proteže se niz renesansnih perivoja i rascvalih egzotičnih vrtova, srednjovjekovnih palača, vila i mističnih samostana. Topla mediteranska klima donjela je utjecala na sredozemnu i suptropsku vegetaciju cijelog područja – od nasada limuna, naranača, mandarina, palmi, agava, hortenzija, rododendrona...

Odiseja je na jednom božanstvenom otoku zatočila nimfa Kalipso – kaže legenda. Vraćajući se morskim putevima prema utvrđenom Dubrovniku, prolazimo pokraj Nacionalnog Parka Mljet, gdje nam pogled zaustavlja zelenilo, miris borova i čistoća, mir koji se osjeća u zraku, i odlučujemo pristati. Na Mljetu, otoku meda, pčela i mungosa odavno je stanište jedinstvenih mediteranskih biljaka, ali i životinja, utočište mnogima pred napadima, invazijama, bolestima. Usred jarko zelenih šuma smjestila su se dva jezera,Malo i Veliko jezero na kojemu se nalazi otočić na kojem stanuje samostan iz 12. stoljeća – prizor je kao iz kakve bajke.

Otok Lastovo, Park prirode izbačen na morsku pučinu, sa nanizanih 46 otočića, hridi i grebena, potječe iz doba Ilira, ali i Grka koji kasnije naseljavaju otok i okolicu. Rimljani su ga zvali Carski Otok zbog plodnih polja, rasprostranjenih šuma, prekrasnih otočića i uvalica, raskošnog bilja i samoniklog cvijeća. Lastovsko je podmorje raj za ronioce zbog jarkih koraljka, morskih spužvi, šarenih riba i skivenih spilja, ali i za ribare zbog bogatog izobilja riba, rakova i mekušaca. Otok njeguje narodne nošnje i običaje, arhitektonske gradnje i dva stara svjetionika na najudaljenijim otočićima arhipelaga.

Vraćajući se prema obali, put nam zaklanjaju, ali oko privlače, Elafitski otoci koji su dobili ime po svom oblika koji podsjeća na jelena (od grčke riječi elaphos=jelen). Svaki je otok zaseban botanički vrt, okružen pješčanim plažama, egzotičnim biljem, vilama, rezidencijama i obiteljskim dvorcima iz vremena Dubrovačke Republike.

    

Copyright: Medadria.com