 |
| Copyright: TZ grada Poreča |
Područje Poreča, još u neolitiku naseljavaju Histri. Dokazi o njihovom postojanju nađeni su ne samo na području grada već i nedaleko grada, na Valkarinskom polju gdje se nalazi desetak brežuljaka, nazvanih Mordele i Picugi. Nađene urne, razni predmeti, nedovršeni sarkofag i nakit, kameni blokovi, koncentrični krugovi zidina i još mnogo toga, jasno svjedoči o životu na ovim poručjima prije Krista. Grčki povijesničari spominjali su još između 6. i 4. stoljeća p.K. malo ribarsko naselje s lučicom. Dolaskom Rimljana sve se mijenja. U 1. Stoljeću p.K. pokoravaju Histre i grade vojnu utvrdu, da bi već u prvom stoljeću poslje Krista grad dobio status kolonije Iulia Parentium. Prvi porečki biskup za vrijeme Rimske vladavine zvao se Mavar, koji nakon mučeništva biva proglašen svecem i zaštitnikom grada. Poreč tada postaje biskupija i gradi kršćansku katedralu. U 6. Stoljeću u grad stiže biskup Eufrazije koji na mjestu katedrale gradi veličanstvenu baziliku.
Negdje u 5 . - 6. stoljeću grad pada pod vlast Bizanta, no već tijekom 7. Poreč naseljavaju Slaveni. Nakon njih, u Poreču se od 13. stoljeća izmjenjuju mnoge vlasti i vladari; od Langobarda, Franaka do Akvilejskih patrijarha do 1267. kada vlast preuzima Venecija. Pod njihovom vlašću Poreč ostaje punih petsto godina, a grad doživljava arhitektualni procvat gradnjom gotičkih palača, vila, kula i ornamenata. Krajem 18. stoljeća Venecija pada, a vlast preuzimaju Austrijski moćnici. Ni tu nije kraj jer već Napoleonovim osvajanjima s kraja 19. stoljeća Poreč dolazi u ruke Francuske, te je opet 'pao u ruke' Austrije. No 1918. Poreč zajedno s cijelom Istrom pripaja se Kraljevini Italiji i pod njihovom vlašću ostaje do kraja Drugog svjetskog rata kad se pridružuje Jugoslaviji. Od 1990. godine Poreč vraća svoj statut grada i pripada Republici Hrvatskoj.
Oduvijek je bio grad orijentiran na more, poljoprivredu i obrt. Turizam se na ovom području počeo razvijati vrlo rano. Godine 1844. Austrijsko padobransko društvo iz Trsta otvara turističku rutu u koju uključuje i Poreč. Prvi tiskani turistički vodič 1845, objavljuje fotografije i opise grada. Prvi turisti koji su posjetili Poreč bili su Austrijski vojvode i plemići i nakon tog događaja turizam je započeo svoj rast i razvoj. Prvi hotel Riviera otvara se 1910.
 |
| Copyright: TZ grada Poreča |
Oduvijek je bio grad orijentiran na more, poljoprivredu i obrt. Turizam se na ovom području počeo razvijati vrlo rano. Godine 1844. Austrijsko padobransko društvo iz Trsta otvara turističku rutu u koju uključuje i Poreč. Prvi tiskani turistički vodič 1845, objavljuje fotografije i opise grada. Prvi turisti koji su posjetili Poreč bili su Austrijski vojvode i plemići i nakon tog događaja turizam je započeo svoj rast i razvoj. Prvi hotel Riviera otvara se 1910.
U unutrašnjosti prema sjeveru smjestilo se naselje – spoj dvaju mjesta Tar i Vabriga. Razvilo se od tri župe koje su ga sačinjavale sa svojim crkvama, Sv. Martina, Sv. Mihovila i Sv. Antona, na plodnoj visoravni s jedne strane, okruženoj rijekom Mirnom. Naseljen je u prapovijesti, a o bogatoj prošlosti svjedoče brojni ostaci gradina, villa rustica, uljara, tvornica amfora...
Idući prema srcu Istre nailazimo na naselje spojeno od dva mjesta Kaštelir i Labinci. Prema legendi izgradili su ga grčki moreplovci Argonauti, podigli kaštele opasane zidinama i zaštićene prirodnom branom, rijekom Mirnom u podnožju. Nakon Grka mjesto naseljevaju Rimljani za čijeg je vladanja mjesto gospodarski, kulturno i brojčano raslo.
U središtu naselja Kaštelir nalazi se crkva posvećena Svetom Kuzmi i Damjanu, sagrađena početkom 20. stoljeća, a iznad doline Mirne ostaci su srednjovjekovnog utvrđenog grada Nigrinjana. U Labincima nalazi se Župna Crkva iz 18. stoljeća posvećena Sv. Ivanu Krstitelju i gotička crkvica Sv. Trojstva iz 13. stoljeća koje predstavljaju najvažnije sakralne i povijesne gradjevine.
Funtana se prema mnogobrojnim nalazima, razvijala još u kasnom neolitiku, no prva naseljavanja vezana su uz dolazak Rimljana. Iz antičkog vremena nađene su ostaci prometnica, centurijacije – klasične raspodjele zemljišta ograđene kamenim zidovima i još mnogi drugi predmeti. Mnogi su narodi poput Bizanta, Ostrogota i dr. boravili na ovom području ne samo zbog prirodnih ljepota već i zbog obilja ribe, plodne zemlje na kojoj je uspjevala vinova loza, maslina i mnogih izvora svježe vode. Gradile su se vile, ladanjske kuće sa bazenima i termalnim kupkama. Prvo spominjanje grada datira iz 1331. godine. S obzirom da je područje obilovalo prirodnim bogatstvima, razvijala su se i mnoga manja naselja u okolici Funtane. Utvrđeni grad Funtana, s kaštelom i crkvom razvio se početkom 17. stoljeća od ondašnjeg gospodara Funtane, Bernarda Borisia. Oko kaštela postepeno se počeo razvijati naselje. Narod se bavio poljodjelstvom, ribarstvom, pomorstvom i brodogradnjom, klesarstvom i drugim potrebnim obrtima.
Ponad Limskog kanala razvio se Vrsar, za vrijeme rimske vladavine Orsera. Ime grada Vrsara zadržao je korjen riječi ur što znači izvor. Rimske vile, ljetnikovci i termalni bazeni ukrašeni mozaicima, gradili su se od bijelog, čvrstog kamena iz Vrsarskih i Funtanskih kamenoloma, a njihovi su ostaci nađeni i sačuvani do danas. Razni narodi koji su osvajali Istru nisu izostavili Vrsar. Ostavljali su za sobom kulturne znamenitosti, građevine, crkve, svetišta, utvrde. No u srednjem vijeku grad se utvrđuje zidinama na brežuljku ponad morske obale. Danas ima sačuvani kaštel, gradska vrata, fragemente starogradskih zidina i romaničke bazilike Sv. Marije prvotno izgrađene u 8. stoljeću te restaurirane do 12. stoljeća. Kaštel biskupa najveća je očuvana građevina nastala između 13. i 18. stoljeća. Tako malo geografsko područje posjeduje vrijedne sakralne objekte, crkve, mozaike, kaštele, ali i ostatke vila i drugih građevina. U Vrsaru je ljeta provodio i poznati zavodnik, Casanova.
 |
| Copyright: Maistra Vrsar |
Sv. Lovreč
Brojna arheološka nalazišta upućuju na postojanje kulture i gradina još iz brončanog i željeznog doba. Ostaci jedne upravo takve gradine vidljivi su u donjem dijelu gradskih srednjovjekovnih zidina koju lokalno stanovništvo naziva Sv. Lovreč. Rimljani su na ovim prostorima ostavili mnoge arhitekturalne i kulturne spomenike i građevine te se njihovim dolaskom mnogo toga mijenja. Oni osnivaju municipije Trst, Pulu i Poreč. Porečki ager (urbano središte sa vojno-administrativnom moći) protezao se od rijeke Mirne na jugu do Limskog Kanala na sjeveru. Tada se Lovreč našao na značajnom prometnom položaju. Smjenjuju se tada u Lovreču mnogi vladari: Bizant, Langobardi, Franačko Carstvo, Avari, Slaveni, Akvilejski Patrijarhati...
Prvo spominjanje Lovreča upisanog na jednoj karti kao 'Castrum Sancti Laurentii' zbilo se 1030. godine. No prvi pisani dokument datira iz 1186. godine u kojem se Sveti Lovreč spominje kao općina. Bio je organiziran i djelovao je kao gradić s vlastitom upravom, te je s toga je djelovao kao prva ruralna općina u Istri. Krajem 13. stoljeća Općina Lovreč izabire svog prvog podeštata, padovanskog plemenitaša Senisia de Bernardisa. Ubrzo nakon Lovreč pada pod Veneciju koja vlada sve do 18. stoljeća. U to vrijeme grad je bio vojno središte tog dijela Istre. Lovreč se razvija kao i svi utvrđeni gradovi, unutar zidina ostaju tradicionalne upravne funkcije grada, a u neposrednoj blizini gradskih bedema razvijaju se naselja. Antički elipsasti oblik grada, Lovreč je sačuvao do danas. S počecima propasti Mletačke Republike vlast preuzimaju Austrijanci koji uvode svoj zakonodavni sustav i određuju otvaranje škole. Zbog nedostatka učitelja škola svoja vrata otvara tek 1883.
Vrijeme talijanske okupacije donosi pad gospodarstva, zatvaranje hrvatskih škola i zabrana govora hrvatskog jezika i mnogo drugih fašističkih odredbi koje su prvenstveno loše utjecale na domaći narod. Oslobođenjem Istre i Sv. Lovreča 1945., opet se otvara niz škola, život se vraća u normalu, narod se zapošljava u raznim obrtima,a najjači razvoj doživljava obrada građevinskog kamena. Turizam pokreće novu eru gospodarskih djelatnosti stanovništva.
Legende kažu da je u Sv. Lovreču nekada postojalo više od 35 crkvi od kojih je danas sačuvano samo nekoliko. Od najvažnijih sačuvanih znamenitosti valja izdvojiti: ostatke samostanskog kompleksa Sv. Mihovila iz 11. Stoljeća iznad Limskog kanala; srednjovjekovni centar grada – potpuno očuvan, glavna gradska vrata, gradske zidine; Crkvu Sv. Lovre na mjesnom groblju; baziliku Sv. Martina sa zvonikom, fortifikacijskim objektom, ložom i Crkvicom Sv. Blaža... Crkvica Sv. Lovre, zaštitnika grada, datira iz 8. stoljeća i pripada među najstarije građevine grada.
